KODEKS PLANINARSKE ETIKE
(Preuzeto iz časopisa Hrvatski planinar broj 02 iz 2012 godine)

Planinari poštuju skup nepisanih iskustvenih pravila ponašanja koja se osnivaju na humanizmu, poštenju, prijateljstvu i altruizmu, a odraz su ljudskih kvaliteta svakoga pojedinca. Svaki kulturni planinar pozna i poštuje načela planinarske etike.

Etičke norme ponašanja u planini mogu se u kratkim crtama sažeti ovim kodeksom:

• Tempo hoda prilagoditi najslabijemu pješaku u društvu, savjetovati ga i ponuditi mu svoju pomoć.
• Ne ostavljati u planini samoga člana društva; u slučaju nesreće postoji moralna i kaznena odgovornost.
• Pri susretu u planini planinari se međusobno pozdravljaju; mlađi pozdravljaju starije, muški ženske, oni koji se penju onoga tko silazi (time mu se simbolički odaje priznanje za izvršeni uspon).
• U ophođenju s mještanima imati na umu da su pravila ponašanja u gorštaka stroža nego u gradu.
• Gorštacima se odužiti za usluge i hranu na prikladan način.
• Putujući planinskim stazama, u granicama svojih mogućnosti uklanjati napadalo kamenje i granje, popravljati putokaze i rubno kamenje na putu.
• Ne bučiti u planini i ne otvarati glasno tranzistor; pjevanje treba biti umjereno i nenametljivo.
• Ne ložiti vatru u šumi, ognjište ograditi kamenjem, a prije odlaska vatru brižljivo ugasiti.
• U slučaju nesreće u planini prekinuti put i solidarno pristupiti spašavanju.
• Ne isticati sebe i svoje sposobnosti, kloniti se natjecanja u brzini uspona; u planini jači pomaže slabijemu jer planinarstvo nije sport.
• Prije odlaska s vrha spremiti upisnu kutiju knjigu i žig; ne upisivati neukusne primjedbe.
• Poštivati pravila zaštićenih područja, pridržavati se uputa čuvarskog osoblja, ne trgati zaštićeno bilje, brižljivo gasiti opuške cigareta.
• Prema Kućnom redu HPS-a u planinarskim je kućama zabranjeno pušenje, pogotovo u blagovaonicama i spavaonicama.
• Na cisternama u kraškim krajevima zadovoljiti se vodom za piće; ne prolijevati vodu i ne zahtijevati vodu za kupanje.
• Planinarsko sklonište nakon upotrebe očistiti, prije odlaska ga opskrbiti gorivim drvom i ostaviti višak hrane budućim posjetiteljima.
• Pri dolasku u planinarski dom predstaviti se opskrbniku, poštivati njegov autoritet i biti umjeren u zahtjevima; na odlasku ga pozdraviti i obavijestiti o smjeru svoga puta.
• U planinarskoj kući poštivati kućni red, ne zalaziti u spavaonice u cipelama i ne zauzimati više mjesta nego što je nužno potrebno; prednost kod noćenja imaju žene i djeca te starije i iscrpljene osobe.
• Nakon 22 sata poštivati u planinarskoj kući potpun mir i ne remetiti počinak umornim putnicima; poštedjeti ih od izraza svoga veselog raspoloženja.

SIGURNOSNA PRAVILA

Za sve aktivnosti na planinama i drugim nepristupačnim područjima potrebno je pridržavati se sljedećih općih mjera i pravila ponašanja:

• Informirati se o svim bitnim karakteristikama tih područja
• informirati se o vremenskoj prognozi za ta područja u razdoblju planinskog boravka
• za planirane aktivnosti zdravstveno, tjelesno i psihički biti sposoban obaviti ih u njihovom cijelom trajanju
• ovisno o karakteristikama tih područja imati odgovarajuću odjeću, obuću i opremu sukladnu godišnjem dobu i temperaturama kao i potrebnu rezervu istih
• voditi računa o tome da je zbog mokre obuče i odjeće te vjetra osjećaj vanjske temperature puno niži od stvarne
• prema dužini boravka treba imati potrebnu zalihu hrane i tekućine
• ne konzumirati alkohol za vrijeme tih aktivnosti
• obavijestiti obitelj o planiranom pravcu kretanja i dužini boravka u tim područjima i držati se toga
• nositi uvijek malu osobnu prvu pomoć
• za slučaj poziva za pomoć nositi mobitel napunjenom baterijom
• u slučaju slabog signala koristite SMS poruke

Mjere i pravila ponašanja za planinarenje su:

• u pravilu ne ići sam u planinu
• ne odvajati se od skupine
• upisati se u knjigu posjetitelja na planinarskim domovima i vrhovima te opisati pravac daljnjeg kretanja
• pitati i poslušati savjet domara ili iskusnih planinara
• računati na moguću promjenu vremena
• imati sa sobom rezervnu toplu odjeću kapu i zaštitu od kiše i vjetra
• nositi uvijek baterijsko svjetiljku
• nositi uvijek šibice ili upaljač i svijeću
• na svakom dužem izletu nositi planinarsku zemljopisnu kartu i po mogućnosti kompas
• držati se markiranih planinarskih putova
• na nogama nositi čvrste udobne cipele s gumenim rebrastim potplatom
• zimi biti posebno oprezan i misliti na niske temperature i rano padanje mraka
• prema nagibu terena i stanju podloge po zimi obavezno koristiti potrebnu opremu (cepin, dereze, ski štapove)
• ne ići zimi na izlete koje ne poznajemo u ljetnim uvjetima
• u viša brda zimi ne ići bez iskusnih članova u planinarskoj skupini
• nakon obilatnih snježnih padavina tri dana ne ići u više planine
• pratiti obavijesti o stanju snijega i rizicima od lavina

U SLUČAJU NESREĆE

Prvi preduvjet kako bi prilikom nesreće ispravno postupali je sačuvati prisebnost i smiriti sebe i druge.

• sačuvajte prisebnost, smirite sebe i druge
• zaštitite unesrećenog i sebe od neposredne opasnosti (od pada, padajućeg kamenja, gušenja, od hladnoće, vlage i sl.) na najbolji mogući način
• pružite unesrećenom prvu pomoć u okviru svog znanja i mogućnosti
• označite mjesto nesreće ili mjesto gdje se unesrećeni nalazi (osobito zimi)
• hitno o nesreći obavijestite HGSS

Obavijest o nesreći u planini ili drugom teško pristupačnom terenu gdje je potrebna pomoć HGSS-a može se predati:

• Preko Jedinstvenog operativno-komunikacijskog centra tel.: 112
• Preko pozivnih telefona stanica Hrvatske gorske službe spašavanja
• Na obavještajnim točkama HGSS-a; to su obično opskrbljeni planinarski domovi vidno označeni natpisom i znakom HGSS-a
• Putem policije, tel.: 192
• Preko stanica hitne medicinske pomoći tel.: 194
• Bilo kojem pripadniku Hrvatske gorske službe spašavanja

Obavijest o nesreći treba sadržavati sljedeće podatke:

• tko javlja (ime, prezime, telefon/mobitel), kako bi se radi dodatnih informacija moglo stupiti u vezu s njim
• odakle javlja i kako je saznao za nesreću (kao očevidac ili posrednik),
• mjesto nesreće (precizan opis)
• tko je unesrećeni (prezime, ime, dob, adresa)
• što se dogodilo (uzrok i vrste ozljeda)
• što je dosad poduzeto (vrsta pružene prve pomoći, tko je sve obaviješten)
• vremenske prilike na mjestu nesreće
• kakav je prilazni put do mjesta nesreće

Poziv za pomoć:
Poziv za pomoć u planini ili stijeni daje se svjetlosnim ili zvučnim znacima. Poziv i odziv treba ponavljati do uspostavljanja čvrste i razgovijetne veze. Znakovi za poziv daju se šest puta u minuti svake druge minute, a odziv istim znacima tri puta svake druge minute. Postavljanjem tijela u položaj “Y” – “yes” (uspravno tijelo s podignutim raširenim rukama), znak je da trebamo pomoć kao i ispaljivanje crvene svijetleće rakete.