Last European Wilderness
Gorski kotar
Prirodni predjeli Gorskog kotara u dugom razdoblju tijekom prošlosti nisu bili lako pristupačni ljudima, već divlji i neukroćeni. Na starim je zemljovidima za Gorski kotar često napisan naziv Hortus diabolicus, što znači vražji vrt. Upravo ta nepristupačnost omogućila je siguran i skrovit opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Raznoliki krajobrazi, bujna očuvana šumska vegetacija, goranske rijeke, potoci i jezera, netaknuti prirodni predjeli, kao i široki, ali skladan razmještaj raznolikih staništa veliko su bogatstvo.
Da bi se šumski svijet doživio u svojoj prirodnoj veličanstvenosti, treba zaći u neku od šumskih oaza, poput Nacionalnog parka „Risnjak“ ili se zaputiti u zakutke šumovito-kamenitih labirinata netaknute prirode poput strogog rezervata „Bijele i Samarske stijene“, gdje drveće sâmo pada od starosti ili se suši poput kostura stršeći u zrak, desetljećima truleći na šumskom tlu, pružajući utočišta desecima i stotinama vrsta gljiva, mahovina, sluznjača, algi, mikroorganizama, ali i brojnim sitnijim i krupnijim životinjama i životinjicama, sve dok ne preda plodan humus zemlji i potakne mogućnost klijanja i rasta novih naraštaja drveća. Poseban mozaik šumskih zajednica i razigranog krškog reljefa moguće je doživjeti i u Park-šumi „Golubinjak“, koja na relativno malom prostoru nudi obilje prirodnih vrijednosti i specifičnosti goranskog kraja.
Budući da se u Gorskom kotaru, zbog raznolikih uvjeta staništa dotiču listopadne, miješane crnogorično-bjelogorične šume i „čiste“ crnogorične šume, kao i još neki tipovi šumskih zajednica, možemo doživjeti uzbudljivo i neobično putovanje. Zakoračiti iz listopadne šume u čistu crnogoričnu šumu nerijetko je moguće učiniti u nekome od „mrazišta“ diljem Gorskog kotara. Valjkasta udubljenja u reljefu karakteriziraju niže temperature u odnosu na okolno područje te pojava mraza, a posljedično u njima rastu biljne vrste prilagođene takvim hladnijim uvjetima, pa tu nalazimo biljke tipičnije za planinske vrhove. Na kratkom „putovanju“ kroz biljni svijet Gorskog kotara kao da smo prevalili put veći od tisuću i petsto kilometara i preselili se daleko na sjever europskog kontinenta, primjerice u neku od skandinavskih zemalja, u tamošnju borealnu tajgu!
Najveće značenje u šumskoj vegetaciji Gorskog kotara imaju šume bukve, jele i smreke. Florno bogatstvo ovih šuma posebno je izraženo u brojnim endemičnim i reliktnim vrstama kao što su volujsko oko, mišje uho ili velika mrtva kopriva.
Bogate šume Gorskog kotara odlikuju se i osebujnim životinjskim svijetom. Gorski kotar je dio ekološke mreže „Natura 2000“, značajne za očuvanje divljih vrsta i stanišnih tipova te brojnih vrsta ptica poput surog orla, divljih golubova, jastrebače, tetrijeba gluhana, škanjca, crne žune, djetlića i planinskog ćuka. U Gorskom kotaru ornitološkim je istraživanjima zabilježeno 97 vrsta ptica, od kojih se na području Nacionalnog parka „Risnjak“ i njegove uže okolice gnijezde 72 ptičje vrste. Neke od njih će posjetitelji sasvim sigurno opaziti ili bar čuti prilikom prolaska Parkom.
Gorski kotar utočiste je i brojnim drugim životinjskim vrstama. To je jedno od rijetkih područja u Europi koje još i dan danas nastanjuju sva tri predstavnika velikih zvijeri europskog kontinenta: smeđi medvjed, sivi vuk i euroazijski ris. Život čovjeka i velikih zvijeri od davnina je na ovim prostorima usko povezan zbog korištenja istoga životnog prostora i hranidbenih resursa, radi čega je u prošlosti dolazilo do sukoba. Suživot prožet predrasudama, mržnjom i negativnom simbolikom doveo je do toga da su populacije ovih životinja u većini europskih zemalja danas u potpunosti istrijebljene. Sama činjenica da je Gorski kotar i danas dom ovim veličanstvenim životinja govori nam o očuvanosti krajolika i staništa u kojima one obitavaju. Danas o predstavnicima velikih zvijeri znamo puno više, a posebice o važnosti njihove uloge kao vršnih predatora u ekosustavu, ali i kao čimbenika koji oblikuju prirodni krajolik Gorskog kotara.
Ako imate sreće, možda na području Nacionalnog parka „Risnjak“ ili nekom drugom kutku divljine Gorskog kotara krajičkom oka uhvatite nekog predstavnika velikih zvijeri ili neke druge karizmatične životinjske stanovnike poput lisice, divlje mačke, srne, jelena, divlje svinje i divokoze ili čak simpatičnu vidru dok šećete uz rijeku Kupu.
Tri velike goranske zvijeri
Uz šumska staništa vezane su i tri goranske velike zvijeri – ris, vuk i medvjed. Ris je oprezan i skrovit. Susret s risom prava je rijetkost pa se zna reći da onog koji ga susretne prati sreća. Ris svoj plijen vreba iz zasjede, skriven na nekoj visokoj stijeni ili srušenom deblu. Vuk, orijentiran obiteljskom načinu života, luta velikim teritorijem s ostalim članovima svoje obitelji – čoporom. Plah je i kloni se čovjeka, pa ga je kao i risa prava rijetkost sresti u šetnji šumom. Medvjed je pravi gospodar šume. Iako je svrstan u porodicu zvijeri, vrlo mali udio njegove prehrane čini meso. Medvjed luta šumama i livadama u potrazi za ukusnim biljem poput medvjeđeg luka ili kozlaca te plodovima i šumskim voćkaricama poput bukvice, malina ili kupina. Nađu se njemu na jelovniku i ličinke kukaca te ostaci vučjeg ili risjeg plijena. Medvjed je ponosni vlasnik najboljeg njuha u šumi te ga nos, prateći otpatke šetača i planinara (čak i one biorazgradive koje često odbacujemo u šumi), često odvede do ljudskih naselja i dovede u probleme.
Tetrijeb gluhan
U rijetkim predjelima Gorskog kotara, uglavnom iznad 1000 m, živi i ptica usko vezana uz stare, prirodne i očuvane šume – tetrijeb gluhan. On je naša najveća šumska koka, ujedno i jedna od najugroženijih vrsta ptica u Hrvatskoj. Gorski masivi Risnjaka i Snježnika važna su područja njegove rasprostranjenosti i gniježđenja. Tetrijebu gluhanu uslijed nadiranja civilizacije, fragmentiranja staništa i smanjenja prirodnih šumskih sastojina pada brojnost, pa su zaštićena područja, ali i očuvane prirodne i stare šume, važna utočišta za njegovo očuvanje.
Pjev mužjaka na pjevalištima neobičan je doživljaj. Mužjaci žive samotno, osim u proljeće kada se okupljaju na tradicionalnim pjevalištima gdje svojim pjevom i osebujnim nastupom privlače ženke. U ptičjem svijetu jako su izražene razlike u izgledu između mužjaka i ženke, pa je tako ženka tetrijeba neuglednog izgleda koji joj omogućuje gotovo savršeno stapanje s izgledom tla kako bi bila što manje uočljiva. To je važno jer se gnijezdi na tlu.
Dolina leptira
Kupska dolina, odnosno sjeverni dio gornjeg toka Kupe, poznata je i pod nazivom čudesna Dolina leptira. Hidromorfološki riječ je o kanjonu s malim kotlinskim proširenjima, a s obzirom na to da je nadmorski niska te duboko usječena, klima joj je znatno blaža i temperaturno toplija od hladnijeg ostatka Gorskog kotara. U Kupskoj dolini registrirano je oko 60% sveukupne hrvatske faune leptira.
